Stomatološke usluge koje pružamo su proizvod višegodišnjeg iskustva.

• 
• 
• 
• PRIJE
• POSLIJE

U današnjoj stomatologiji amalgamski ispuni, ili tzv. sive plombe sve više se zamjenjuju kompozitnim ispunima ili tzv. bijelim plombama.

Nedostatak amalgama jest prvenstveno njegova boja koja ne može zadovoljiti estetske zahtjeve, zatim rubna pukotina koja uzrokuje stvaranje tzv. sekundarnog karijesa, te veza sa zubom koja je samo mehanička. Osim toga nedostatak je i njegov sastav koji sadrži određenu količinu žive koja toksično djeluje na organizam.

Za razliku od amalgama današnji kompozitni materijali se odlikuju izuzetnim estetskim svojstvima, veza sa zubom je mikromehanička i kemijska što oneomogućava stvaranje rubne pukotine, a time i sekundarnog karijesa. Nekadašnje generacije ovih materijala imale su neke nedostatke, kao npr. nemogućnost podnošenja većih žvačnih sila, pa prema tome i nemogućnost ugradnje u stražnje zube.

Današnji kompozitni materijali nemaju više takvih nedostataka, te u potpunosti zadovoljavaju zahtjeve moderne stomatologije.

U praksi razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i nevitalnih zubi. Kod svih metoda izbjeljivanja vitalnih zubi koristi se isto sredstvo, a to je vodikov peroksid ili karbamid peroksid u različitim koncentracijama ovisno o tome da li se izbjeljivanje provodi isključivo u ordinaciji pod kontrolom stomatologa ili kod kuće. Za izbjeljivanje kod kuće potrebno je uzeti otisak pomoću kojega se radi individualna udlaga. U takvu udlagu se nanosi sredstvo za izbjeljivanje, te se stavlja na zubni luk obično preko noći.

Tijekom tog procesa koji obično traje sedam do četrnaest dana potrebne su redovite kontrole od strane stomatologa. Kod izbjeljivanja u ordinaciji dobre rezultate možemo postići u jednoj posjeti. Tijekom takvog izbjeljivanja na odgovarajuće zube nanosimo 35 postotni karbamid peroksid kojeg pustimo da dijeluje 15 minuta, zatim ga uklanjamo.

Postupak ponavljamo 3 do 4 puta dok ne postignemo zadovoljavajuću boju. Kod nevitalnih zubi kao preduvijet za dobre rezultate potrebna je kvalitetno izvedena endodonska terapija, te dobra zaštita ulaza u korijenske kanale. Koristi se također 35 postotni karbamid peroksid koji se unosi u kavitet, tj. unutrašnjost zuba, te na vanjsku stijenku zuba. Nakon djelovanja od 15 minuta, sredstvo se uklanja, te se postavlja novo.

Taj postupak ponavljamo dva do tri puta dok ne dobijemo zadovoljavajuću boju.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Za mnoge sretne i lijepe osmijehe je odgovorna opravo stomatološka protetika. Mobilna (potpune i djelomične pomične proteze) i fiksna protetika (krunice i mostovi) koja se može dobiti u svako stomatološkoj ordinaciji ima sve veći estetski zahtjev.

Visoki estetski zahtjevi koji se danas postavljaju pred nas moguće je ostvariti jedini i samo BEZMETALNOM keramikom.Sinonim za bezmetalnu keramiku je IPS EMPRESS Vivadent Liechtenstein ili jednostavno EMPRES. Empres krune su leucitom ojačana staklokeramika. Izrada počiva na tlačenju leucitne keramike u žilavoplastičnom stanju. Prednost empres keramike u odnosu na metalkeramiku je u visokoj estetici i biokompatibilnosti (nema otpuštanja jona metala kao kod metalkeramike) te u mogućnosti adhezivnog cementiranja.

To je cementiranje gdje se za popunu prostora između krunice i zuba koristi kompozit. Prednost athezivnog cementiranja je mogućnost obrade spoja krune i prirodnog zuba što je važan parodontološki zahtjev koji omogućava dobru higijenu i dug vijek restoracije.Od empres keramike možemo izrađivati pojedinačne krune,inleje,onleje i estetske ljuske.Zbog nedovoljne čvrstoće za izradu mostova išlo se dalje, te je staklokeramici dodat litijdisilikat koji je znatno poboljša mehanička svojstva.Tako je 2004g nastao IPS e.max Press sa poboljšanim svojstvima za izradu tročlanih mostova.

Ali i dalje je ostalo neriješeno pitanje bezmetalnih mostova za velike raspone(do tri međučlana)Tako se javlja CAD/CAM tehnologija koja nam je pomoću cirkonij oksida uspjela riješiti problem velikih raspona.

Tako je stomatologija konačno mogla izbaciti metal u izradi mostova velikih raspona.CAD/CAM tehnologija skenira gipsani model i u virtualnom svijetu izrađuje trodimenzionirani model koji se kompjurerskim vođenjem freza iz cirkonijskog bloka.Takvi izrađeni mostovi i krune imaju idealna dosijed na zbrušeni zub i naravno vrhunsku estetiku.Posebno treba istaći biokompatibilnost sa okolnim strukturama

Zbog izuzetno velike čvrstoće cerkona veliki problem prestavlja obrada istoga te se danas kombinira CAD/CAM tehnologija i e.max litijdisilikatna keramika.

• 
• 
• PRIJE
• POSLIJE
• 
• 

Endodoncija predstavlja granu stomatologije koja se bavi oboljenjima zubne pulpe, koja zauzima središnji prostor zubne krune, te zubnog korijena. Endodoncija ili liječenje zubnih kanala se provodi zbog nepovratnog oštećenja zubne pulpe, koje najčešće nastaje kao posljedica karijesa, a rijeđe kao posljedica traume. Karijes zahvaća tvrda zubna tkiva šireći se prema zubnoj pulpi uzrokujući time infekciju same pulpe.

Cilj endodoncije je uklanjanje inficiranog pulpnog tkiva, te bakterijskih ostataka iz korijenskih kanala, te zatvaranje, tj. punjenje tih kanala odgovarajućim materijalima, kako bismo spriječili ponovno nakupljanje bakterija u korijenskim kanalima. Daljnim napredovanjem infekcije kroz korijenske kanale, bakterije prodiru u periapikalni prostor pri čemu koštano tkivo prelazi u granulacijsko tkivo i nastaje tzv. granulom. Granulom se najčešće dijagnosticira uz pomoć rendgenskih snimki gdje se vidi kao translucencija tj „zacrnjenje“ u periapikalnom području. Kvalitetnom endodonskom obradom korijenskih kanala uklanjamo bakterije iz samih kanala, nakon čega granulom prelazi u zdravo koštano tkivo, što se rendgenski može dokazati nakon šest mjeseci u vidu zasjenjenja periapikalnog područja.

Danas postoje dvije tehnike obrade korijenskih kanala, to su ručna i strojna instrumentacija. Ručnu instrumentaciju provodimo instrumentima od nehrđajućeg čelika najčešće „step back“ tehnikom. Na taj način kanal oblikujemo od apeksnog dijela prema koronarnome dijelu pri čemu on poprima ljevkast oblik. Za razliku od ručne instrumentacije danas se sve više upotrebljava strojna instrumentacija korijenskih kanala instrumentima montiranim na vrtaljku. Neke od tehnika kojima se provodi strojna instrumentacija je i PROFILE i PROTAPER tehnika.

Kod ovih tehnika koriste se instrumenti od nikal-titanske legure koja je mnogo elastičnija od nehrđajućeg čelika, te je samim time olakšana instrumentacija uskih i zavijenih korijenskih kanala, A smanjena je i mogućnost pogreške prilikom instrumentacije. Nakon obrade korijenskih kanala sljedi punjenje koje najčešće provodimo tzv. tehnikom lateralne kondenzacije. Kod ove tehnike kanal oblažemo jednim od punila, zatim postavljamo glavni gutaperka štapić. Uz pomoć potiskivača, tzv. spreadera potiskujemo taj štapić lateralno uz unutrašnju stijenku korijenskog kanala, praveći time mjesto za sljedeći gutaperka štapić sa kojim postupamo kao i sa glavnim gutaperka štapićom.

Taj postupak ponavljamo dok kanal u potpunosti nije zatvoren, tj. zabrtvljen.. Postoji i tehnika vertikalne kondenzacije koja se od predhodne razlikuje po tome što gutaperku potiskujemo od koronarno prema apikalno, unoseći gutaperka štapiće sve dok u potpunosti ne napunimo kanal.

• 
• 
• 

Parodontitis je uz karijes najčešća infektivna bolest današnjice. Parodontitis započinje kao gingivitis koji predstavlja upalu zubnog mesa. Napredovanjem gingivitisa nastaje parodontitis koji podrazumjeva i upalu potporne kosti. Parodontitis uzrokuje resorpciju kosti koja okružuje zub pri čemu on gubi svoju potporu, te se počinje klimati, a na kraju i ispada. Iako je sama bolest izuzetno progresivna, postoji terapija koja omogućava zadržavanje preostalih zubi u čeljusti. Terapija se sastoji od uklanjanja uzročnika bolesti, a to su specifične bakterije koje se zadržavaju na površini zuba iznad i ispod razine zubnog mesa.

Te bakterije su zaštićene unutar mekih i tvrdih zubnih naslaga, tj. unutar plaka i kamenca, stoga je te naslage potrebno ukloniti. Naslage iznad razine zubnog mesa obično uklanjamo ultrazvučnim aparatom koji svojim vibracijama bezbolno uklanja zubni kamenac.

Naslage ispod razine zubnog mesa uklanjamo kiretažom posebnim instrumentima kojima stružemo površinu zuba.

Nakon kiretaže površinu zuba poliramo kako bi smo prevenirali ponovno nakupjlanje naslaga. Tijekom ovakve terapije izuzetno je bitna pacijentova suradnja, te bezprijekorno održavanje oralne higijene.

Gingivektomija predstavlja kirurški zahvat kojim uklanjamo patološki promijenjeno zubno meso, tj gingivu koja nastaje kao posljedica parodontnih oboljenja i stvaranja džepova.

Gingivoplastika predstavlja varijaciju gingivektomije, te ima za cilj korekciju asimetrija koje mogu biti nasljedne ili stečene. Sam zahvat se najčešće provodi skalpelom ili odgovarajućim svrdlom, prilikom čega odstranjujemo bolesno ili suvišno tkivo koje okružuje zubni vrat, prateći pri tome prirodni oblik i tijek gingive.

• 
• 
• 

Funkcijska dijagnostika je znanstvena metoda koja omogućava detaljnu analizu funkcioniranja kraniomandibularnog sustava. Kraniomandibularnu disfunkciju odnosno funkcionalne smetnje moguće je prepoznati i otkriti tek ako koristimo sve metode funkcijske dijagnostike¸koje nam stoje na raspolaganju. To su:

• anamneza
• klinička i manuelna analiza
• instrumentalna analiza u artikulatoru
• instrumentalna analiza pokreta donje čeljusti
• kondilografija
• radiološka analiza
• ortopan i CT
• magnetna rezonantna tomografija
• MMRT

Sve nabrojano je potrebno za postizanje točne funkcijske dijagnoze i u konačnici adekvatne funkcijske terapije. Često je više faktora uzročnik disfunkcija, te je za adekvatnu funkcijsku terapiju potreban interdisciplinarni pristup tj. potrebna je medicinska i stomatološka funkcijska terapija. Medicinska terapija se sastoji od:

• fizikalne terapije
• fizioterapije i psihoterapije

Stomatološka terapija CMD (krandiomandibularnih disfunkcija) je uspostava ravnoteže žvačne muskulature stabilnosti čeljusnih zglobova te okluzije i artikulacije. Terapija ovisi o vrsti disfunkcije.

Glavni simptomi CMD-a koji od nas traže funkcijsku dijagnostiku i terapiju, a od pacijenta dovoljan razlog da potraži pomoć od svog stomatologa su: bol, smanjena pokretljivost donje čeljusti, škljocanje i krepitacija zgloba.

Poslije funkcijske dijagnostike tj. točne dijagnoze terapija ide od jako jednostavnih zahvata (skidanje previsokog ispuna ili krune) do kompliciranih i multidiscipliniranih. Jedna od najčešćih terapija je izrada relaksirajuće udlage-šine. Udlage ili šine su nagrizne ploče najčešće izrađene od akrilata koje dovode do diskluzije zuba i relaksacije žvačne muskulature. Najčešća i „najpopularnija“ je tzv. Michigen udlaga izrađena po principu vođenje očnjakom i diskluzija radne i balasne strane. Poslije relaksirajuće udlage terapija prelazi na viši nivo i to udlage za :stabilizaciju, distrakciju i repoziciju

Udlage za distrakciju i repoziciju izazivaju ireverzibilne promjene u zglogu i zahtjevaju točnu indikaciju i visoku edukaciju u funkcijskoj dijagnostici i terapiji.

Terapija disfunkcija moguća je i ortodoncijom ili ortodoncijom i kirurgijom u kombinaciji poclije čega se terapija opet vraća na udlage.

Kad se stabilizacijskom udlagom postigne željena pozicija (centrična relacija) i stanje stabilizira terapija se upotpunjuje protetskim zahvatima ili samo restorativnom (estetskom) stomatologijom.