Antonio Buljubasic – Ordinacija dentalne medicine dr.Mate Galić

Hijaluronski fileri

Struktura kože se starenjem, pod utjecajem vremenskih uvjeta, načina života, stresa postupno oštećuje. Lice gubi na čvrstoći, pojavljuju se na početku sitne bore koje s vremenom postaju sve izraženije.

Mlada koža je elastična i glatka zahvaljujući kolagenu, elastinskim vlaknima, vodi i hijaluronskoj kiselini. Međutim, s godinama se sadržaj hijaluronske kiseline smanjuje što uzrokuje njezinu slabiju hidrataciju te nastajanje bora.

Anteis proizvodi su razvijeni iz hijaluronske kiseline koja je prirodno prisutna u ljudskom organizmu te su sigurno i učinkovito rješenje za vidno smanjenje (popunjavanje) bora, poboljšanje kontura lica, ponovno oblikovanje izgubljenog volumena lica te vraćanje sjaja i prirodnog šarma licu.

Sve je veća popularnost hijaluronskih filera upravo zbog njihove biokompatibilnosti i biološke razgradnje u koži te jednostavne primjene.

Švicarska tvrtka Anteis razvila je proizvode Esthelis, Fortelis i Modelis koje aplicira posebno educiran liječnik estetske medicine. Nakon detaljnog pregleda bit će Vam preporučen najprikladniji tretman. Tijekom postupka, koji traje oko 30 minuta, liječnik aplicira intradermalne injekcije u područja određena za tretman: obraze, usne, nazolabijalne bore( bore od nosa prema usnama), bore na čelu, područje oko očiju…

Postupak je potpuno bezbolan te se odmah nakon tretmana možete vratiti svom profesionalnom i duštvenom životu.

Na tretiranim područjima razlika je odmah vidljiva, za samo 30 minuta bore i linije su izglađene. Nakon 2 tjedna preparat će se sam preraspodjeliti. Rezultati su dugotrajni, nakon aplikacije Esthelisa, Fortelisa i Modelisa nije potrebno dogovarati novi tretman na istim područjima barem od 9 do 18 mjeseci.

Proizvodi mogu izazvati minimalne nuspojave kao što su crvenilo na mjestu uboda i manje otekline, no sve te nuspojave prolaze kroz 48 sati.

Bruksizam- “škripanje zubima”

Kroz višegodišnje bavljenje funkcijskom dijagnostikom i svom problematikom vezanom za čeljusni zglob i međusobni odnos gornje i donje čeljusti ukazala se potreba za dodatnim informacijama za naše“ stare“i nove pacijente ali i kao dio opće edukacije. Dugotrajne i višegodišnje glavobolje pored svih modernih i sofisticiranih pregleda nisu dobile odgovarajuću dijagnozu.

Isto vrijedi za tinitus tj. šum u ušima. U velikom postotku je utvrđeno da je u stvari sve puno jednostavnije i banalnije, odnosno da je uzrok u ustima. Ako se nama raspoloživim metodama (o čemu smo pisali) pokaže da je uzrok svih navedenih smetnji u ustima, radi se zapravo o međusobnom odnosu gornje i donje čeljusti odnosno o međusobno neodgovarajućem odnosu gornjih i donjih zuba.

Bitna je anamneza. Pacijenta treba ispitati s obzirom na bruksizam (škripanje zub u snu), stiskanju zuba ili bilo koju drugu oralnu naviku. Osobito treba obratiti pažnju ako pacijent navodi buđenja tijekom noći ili ako bol zapravo budi pacijenta(1). Zatim bol mišića lica ili neka bolna mjesta na žvačnim mišićima (triger točke), nagluhost u uhu, zujanje u ušima i naravno glavobolje.

Posebno je važno primjetiti da ti simptomi tokom dana slabe.
Glavobolja je jedan od najčešćih problema boli u ljudi. Mnoga su istraživanja pokazala da je glavobolja uobičajeni simptom povezan sa emperomandibularnim poremećajima te da različita liječenja mogu znatno smanjiti bol pri glavobolji (1). Jednostavnim zahvatima ili izradama relaksirajućih udlaga simptomi bi se znatno smanjili ili potpuno nestali. Do sada smo usješno riješili mnogo takvih slučajeva.Povratne informacije od takvih pacijenata su različite. Od toga da više nemaju glavobolje,prestanak bola vratne kralježnice do toga da su se konačno naspavali.
Sljedeće na što se mora obratiti pažnja je bol u uhu. Pacijenti se učestalo žale na osjećaj punoće u uhu, osjećaj začepljenosti uha, šum u uhu (tinitus) i vrtoglavicu(1). Za njih je nepojmljivo da uzrok svih tegoba može biti u ustima.Tu nam je jako važna suradnja sa specijalistom za uho grlo i nos.

Ako postoji bol i nakon što specijalist za uho grlo nos utvrdi da nema nikakvih oštećenja uha i znakova upale, onda postoji velika mogućnost da je uzrok problema parafunkcijska aktivnost u ustima. Dosada smo uspješno riješili veliki broj slučajeva s zujanjem u ušima, nagluhosti, šumovima te punoćom u ušima.

Literatura:
1.Okeson JP. Temporomandibularni poremećaji i okluzija. Zagreb: Medicinska naklada; 2008. 673p.

Ljuskice

U stomatologiji ljuskice predstavljaju tanki, gotovo prozirni sloj restorativnog materijala koji se postavlja na površinu zuba radi estetskih razloga ili radi zaštite oštećene zubne površine.

Zubne ljuskice postavljene na prednju površinu zuba mijenjaju njihovu boju, oblik i veličinu ovisno o tome što situacija u ustima zahtijeva. Dvije su glavne vrste materijala koje se koriste za izradu ljuskica, a to su kompozit i bezmetalna keramika(empress).

Kompozitne ljuskice se najčešće izrađuju direktno u ustima pacijenta, dakle bez nužne suradnje sa zubotehničkim laboratorijem. Što se tiče keramičkih ljuskica, nužno je adekvatno pripremiti zubnu površinu, tj. ukloniti tanki sloj cakline (oko 0,5 mm) sa prednje površine zuba. Nakon toga se uzima otisak koji se šalje u zubotehnički laboratoriji i iz njega se dobiva radni model zuba ( kopija zuba u gipsu) na kojem se izrađuju ljuskice od empress keramike.

U usporedbi sa kompozitnim ljuskicama, ljuskice od empress keramike su dugotrajnije, otpornije na obojenja te zbog refleksije svijetlosti izgledaju prirodnije. Empress ljuskice se može koristiti kao terapijsko sredstvo za pojedinačne zube koji su diskolorirani ili oštećeni, ali i za više zuba u fronalnom području kako bismo postigli tzv. Hollywoodski osmijeh.

Najčešće indikacije za izradu ljuskica su:

Diskolorirani zubi tj. zubi promijenjene boje u vidljivom području usne šupljine.
Zubi oštećeni erozivnim promjenama, djelovanjem nekih sastojaka iz hrane i pića zatim napukli i istrošeni zubi.
Zubi sa diastemama, odnosno sa razmacima između njih, kako bi se postojeći prostori zatvorili i zubi bili u međusobnom kontaktu.
Malpozicionirani zubi tj. zubi nepravilno postavljeni u zubnome luku te zubi nepravilnog oblika.

Primjer kompozitnih ljuskica

Funkcijska dijagnostika

Funkcijska dijagnostika je znanstvena metoda koja omogućava detaljnu analizu funkcioniranja temporomandibularnog sustava. Temporomandibularnu disfunkciju odnosno funkcionalne smetnje moguće je prepoznati i otkriti tek ako koristimo sve metode funkcijske dijagnostike¸koje nam stoje na raspolaganju. To su:

anamneza
klinička i manuelna analiza
instrumentalna analiza u artikulatoru
instrumentalna analiza pokreta donje čeljusti
kondilografija
radiološka analiza
ortopan i CT
magnetna rezonantna tomografija
MMRT

Sve nabrojano je potrebno za postizanje točne funkcijske dijagnoze i u konačnici adekvatne funkcijske terapije. Često je više faktora uzročnik disfunkcija te je za adekvatnu funkcijsku terapiju potreban interdisciplinarni pristup tj. potrebna je medicinska i stomatološka funkcijska terapija. Medicinska terapija se sastoji od:

fizikalne terapije
fizioterapije i psihoterapije

Stomatološka terapija CMD (krandiomandibularnih disfunkcija) je uspostava ravnoteže žvačne muskulature stabilnosti čeljusnih zglobova te okluzije i artikulacije. Terapija ovisi o vrsti disfunkcije.

Glavni simptomi CMD-a koji od nas traže funkcijsku dijagnostiku i terapiju, a od pacijenta dovoljan razlog da potraži pomoć od svog stomatologa su: bol, smanjena pokretljivost donje čeljusti, škljocanje i krepitacija zgloba.

Poslije funkcijske dijagnostike tj. točne dijagnoze terapija ide od jako jednostavnih zahvata (skidanje previsokog ispuna ili krune) do kompliciranih i multidiscipliniranih. Jedna od najčešćih terapija je izrada relaksirajuće udlage-šine. Udlage ili šine su nagrizne ploče najčešće izrađene od akrilata koje dovode do diskluzije zuba i relaksacije žvačne muskulature. Najčešća i „najpopularnija“ je tzv. Michigen udlaga izrađena po principu vođenje očnjakom i diskluzija radne i balasne strane. Poslije relaksirajuće udlage terapija prelazi na viši nivo i to udlage za :stabilizaciju, distrakciju i repoziciju

Udlage za distrakciju i repoziciju izazivaju ireverzibilne promjene u zglogu i zahtjevaju točnu indikaciju i visoku edukaciju u funkcijskoj dijagnostici i terapiji.

Terapija disfunkcija moguća je i ortodoncijom ili ortodoncijom i kirurgijom u kombinaciji poslije čega se terapija opet vraća na udlage.

Kad se stabilizacijskom udlagom postigne željena pozicija (centrična relacija) i stanje stabilizira terapija se upotpunjuje protetskim zahvatima ili samo restorativnom (estetskom) stomatologijom.

Izbjeljivanje

Zoom! lampa za izbjeljivanje zubi

Uz više od 5 milijuna izvedenih tretmana izbjeljivanja, Zoom sistem je vodeći na području profesionalnog izbjeljivanja zubi. Zoom je najprepoznatljiviji sistem za profesionalno izbjeljivanje zubi, omogućuje izbjeljivanje od 8 nijansi bez pojave osjetljivosti zuba kod pacijenata – u samo 45 min!

U usporedbi sa svim drugim sistemima izbjeljivanja koji su dostupni na tržištu, Zoom posjeduje:

najdugotrajnije rezultate izbjeljivanja
najmanju osjetljivost kod pacijenata (ACP gel protiv osjetljivosti u svakom pakiranju)
najbolje rezultate(kod više od 50% pacijenata postižete nijansu A1 ili svjetlije)

U praksi razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i nevitalnih zubi. Kod svih metoda izbjeljivanja vitalnih zubi koristi se isto sredstvo, a to je vodikov peroksid ili karbamid peroksid u različitim koncentracijama ovisno o tome da li se izbjeljivanje provodi isključivo u ordinaciji pod kontrolom stomatologa ili kod kuće. Zoom gel za izbjeljivanje svjetlom aktivira satojak vodikov peroksid.

Za izbjeljivanje kod kuće potrebno je uzeti otisak pomoću kojega se radi individualna udlaga. U takvu udlagu se nanosi sredstvo za izbjeljivanje, te se stavlja na zubni luk obično preko noći. Tijekom tog procesa koji obično traje sedam do četrnaest dana potrebne su redovite kontrole od strane stomatologa.

Kod izbjeljivanja u ordinaciji dobre rezultate možemo postići u jednoj posjeti. Tijekom takvog izbjeljivanja na odgovarajuće zube nanosimo 35 postotni karbamid peroksid kojeg pustimo da dijeluje 15 minuta, zatim ga uklanjamo. Postupak ponavljamo 3 do 4 puta dok ne postignemo zadovoljavajuću boju.

Kod nevitalnih zubi kao preduvijet za dobre rezultate potrebna je kvalitetno izvedena endodonska terapija, te dobra zaštita ulaza u korijenske kanale. Koristi se također 35 postotni karbamid peroksid koji se unosi u kavitet, tj. unutrašnjost zuba te na vanjsku stijenku zuba. Nakon djelovanja od 15 minuta, sredstvo se uklanja te se postavlja novo. Taj postupak ponavljamo dva do tri puta dok ne dobijemo zadovoljavajuću boju.

Parodontologija

Parodontitis je uz karijes najčešća infektivna bolest današnjice. Parodontitis započinje kao gingivitis koji predstavlja upalu zubnog mesa. Napredovanjem gingivitisa nastaje parodontitis koji podrazumjeva i upalu potporne kosti. Parodontitis uzrokuje resorpciju kosti koja okružuje zub pri čemu on gubi svoju potporu te se počinje klimati, a na kraju i ispada. Iako je sama bolest izuzetno progresivna, postoji terapija koja omogućava zadržavanje preostalih zubi u čeljusti. Terapija se sastoji od uklanjanja uzročnika bolesti, a to su specifične bakterije koje se zadržavaju na površini zuba iznad i ispod razine zubnog mesa.

Te bakterije su zaštićene unutar mekih i tvrdih zubnih naslaga, tj. unutar plaka i kamenca, stoga je te naslage potrebno ukloniti. Naslage iznad razine zubnog mesa obično uklanjamo ultrazvučnim aparatom koji svojim vibracijama bezbolno uklanja zubni kamenac.

Naslage ispod razine zubnog mesa uklanjamo kiretažom posebnim instrumentima kojima stružemo površinu zuba.

Nakon kiretaže površinu zuba poliramo kako bismo prevenirali ponovno nakupljanje naslaga. Tijekom ovakve terapije izuzetno je bitna pacijentova suradnja te besprijekorno održavanje oralne higijene.

Gingivektomija predstavlja kirurški zahvat kojim uklanjamo patološki promijenjeno zubno meso tj. gingivu koja nastaje kao posljedica parodontnih oboljenja i stvaranja džepova.

Gingivoplastika predstavlja varijaciju gingivektomije te ima za cilj korekciju asimetrija koje mogu biti nasljedne ili stečene. Sam zahvat se najčešće provodi skalpelom ili odgovarajućim svrdlom, prilikom čega odstranjujemo bolesno ili suvišno tkivo koje okružuje zubni vrat, prateći pri tome prirodni oblik i tijek gingive.

Restaurativna stomatologija
i endodoncija

U današnjoj stomatologiji amalgamski ispuni ili tzv. sive plombe sve više se zamjenjuju kompozitnim ispunima ili tzv. bijelim plombama.

Nedostatak amalgama jest prvenstveno njegova boja koja ne može zadovoljiti estetske zahtjeve, zatim rubna pukotina koja uzrokuje stvaranje tzv. sekundarnog karijesa te veza sa zubom koja je samo mehanička. Osim toga nedostatak je i njegov sastav koji sadrži određenu količinu žive koja toksično djeluje na organizam.

Za razliku od amalgama današnji kompozitni materijali se odlikuju izuzetnim estetskim svojstvima, veza sa zubom je mikromehanička i kemijska što oneomogućava stvaranje rubne pukotine, a time i sekundarnog karijesa. Nekadašnje generacije ovih materijala imale su neke nedostatke kao npr. nemogućnost podnošenja većih žvačnih sila pa prema tome i nemogućnost ugradnje u stražnje zube.

Današnji kompozitni materijali nemaju više takvih nedostataka te u potpunosti zadovoljavaju zahtjeve moderne stomatologije.

Endodoncija predstavlja granu stomatologije koja se bavi oboljenjima zubne pulpe koja zauzima središnji prostor zubne krune te zubnog korijena. Endodoncija ili liječenje zubnih kanala se provodi zbog nepovratnog oštećenja zubne pulpe koje najčešće nastaje kao posljedica karijesa, a rijeđe kao posljedica traume. Karijes zahvaća tvrda zubna tkiva šireći se prema zubnoj pulpi uzrokujući time infekciju same pulpe.

Cilj endodoncije je uklanjanje inficiranog pulpnog tkiva te bakterijskih ostataka iz korijenskih kanala te zatvaranje tj. punjenje tih kanala odgovarajućim materijalima kako bismo spriječili ponovno nakupljanje bakterija u korijenskim kanalima. Daljnim napredovanjem infekcije kroz korijenske kanale, bakterije prodiru u periapikalni prostor pri čemu koštano tkivo prelazi u granulacijsko tkivo i nastaje tzv. granulom. Granulom se najčešće dijagnosticira uz pomoć rendgenskih snimki gdje se vidi kao translucencija tj „zacrnjenje“ u periapikalnom području. Kvalitetnom endodonskom obradom korijenskih kanala uklanjamo bakterije iz samih kanala nakon čega granulom prelazi u zdravo koštano tkivo što se rendgenski može dokazati nakon šest mjeseci u vidu zasjenjenja periapikalnog područja.

Danas postoje dvije tehnike obrade korijenskih kanala, to su ručna i strojna instrumentacija. Ručnu instrumentaciju provodimo instrumentima od nehrđajućeg čelika najčešće „step back“ tehnikom. Na taj način kanal oblikujemo od apeksnog dijela prema koronarnome dijelu pri čemu on poprima ljevkast oblik. Za razliku od ručne instrumentacije danas se sve više upotrebljava strojna instrumentacija korijenskih kanala instrumentima montiranim na vrtaljku. Neke od tehnika kojima se provodi strojna instrumentacija je i PROFILE, PROTAPER i RECIPROC tehnika.

Kod ovih tehnika koriste se instrumenti od nikal-titanske legure koja je mnogo elastičnija od nehrđajućeg čelika, te je samim time olakšana instrumentacija uskih i zavijenih korijenskih kanala, a smanjena je i mogućnost pogreške prilikom instrumentacije. Nakon obrade korijenskih kanala slijedi punjenje koje najčešće provodimo tzv. tehnikom lateralne kondenzacije. Kod ove tehnike kanal oblažemo jednim od punila, zatim postavljamo glavni gutaperka štapić. Uz pomoć potiskivača, tzv. spreadera potiskujemo taj štapić lateralno uz unutrašnju stijenku korijenskog kanala, praveći time mjesto za sljedeći gutaperka štapić sa kojim postupamo kao i sa glavnim gutaperka štapićom.

Taj postupak ponavljamo dok kanal u potpunosti nije zatvoren tj. zabrtvljen. Postoji i tehnika vertikalne kondenzacije koja se od predhodne razlikuje po tome što gutaperku potiskujemo od koronarno prema apikalno, unoseći gutaperka štapiće sve dok u potpunosti ne napunimo kanal.

Implantologija i protetika

Za mnoge sretne i lijepe osmijehe je odgovorna upravo stomatološka protetika. Mobilna (potpune i djelomične pomične proteze) i fiksna protetika (krunice i mostovi) koja se može dobiti u svakoj stomatološkoj ordinaciji ima sve veći estetski zahtjev.

Visoki estetski zahtjevi koji se danas postavljaju pred nas moguće je ostvariti jedino i samo BEZMETALNOM keramikom.Sinonim za bezmetalnu keramiku je IPS EMPRESS Vivadent Liechtenstein ili jednostavno EMPRESS. Empress krune su leucitom ojačana staklokeramika. Izrada počiva na tlačenju leucitne keramike u žilavoplastičnom stanju. Prednost empress keramike u odnosu na metalkeramiku je u visokoj estetici i biokompatibilnosti (nema otpuštanja iona metala kao kod metalkeramike) te u mogućnosti adhezivnog cementiranja.

To je cementiranje gdje se za popunu prostora između krunice i zuba koristi kompozit. Prednost adhezivnog cementiranja je mogućnost obrade spoja krune i prirodnog zuba što je važan parodontološki zahtjev koji omogućava dobru higijenu i dug vijek restoracije. Od empress keramike možemo izrađivati pojedinačne krune, inleje, onleje i estetske ljuske. Zbog nedovoljne čvrstoće za izradu mostova išlo se dalje, te je staklokeramici dodat litijdisilikat koji je znatno poboljša mehanička svojstva. Tako je 2004.g. nastao IPS e.max Press sa poboljšanim svojstvima za izradu tročlanih mostova.

Ali i dalje je ostalo neriješeno pitanje bezmetalnih mostova za velike raspone (do tri međučlana). Tako se javlja CAD/CAM tehnologija koja nam je pomoću cirkonij oksida uspjela riješiti problem velikih raspona.

Tako je stomatologija konačno mogla izbaciti metal u izradi mostova velikih raspona.CAD/CAM tehnologija skenira gipsani model i u virtualnom svijetu izrađuje trodimenzionirani model koji se kompjuterskim vođenjem freza iz cirkonijskog bloka. Tako izrađeni mostovi i krune imaju idealan dosijed na zbrušeni zub i naravno vrhunsku estetiku. Posebno treba istaći biokompatibilnost sa okolnim strukturama.

Zbog izuzetno velike čvrstoće cerkona veliki problem prestavlja obrada istoga te se danas kombinira CAD/CAM tehnologija i e.max litijdisilikatna keramika.