Funkcijska dijagnostika je znanstvena metoda koja omogućava detaljnu analizu funkcioniranja temporomandibularnog sustava. Temporomandibularnu disfunkciju odnosno funkcionalne smetnje moguće je prepoznati i otkriti tek ako koristimo sve metode funkcijske dijagnostike¸koje nam stoje na raspolaganju. To su:
- anamneza
- klinička i manuelna analiza
- instrumentalna analiza u artikulatoru
- instrumentalna analiza pokreta donje čeljusti
- kondilografija
- radiološka analiza
- ortopan i CT
- magnetna rezonantna tomografija
- MMRT
Sve nabrojano je potrebno za postizanje točne funkcijske dijagnoze i u konačnici adekvatne funkcijske terapije. Često je više faktora uzročnik disfunkcija te je za adekvatnu funkcijsku terapiju potreban interdisciplinarni pristup tj. potrebna je medicinska i stomatološka funkcijska terapija. Medicinska terapija se sastoji od:
- fizikalne terapije
- fizioterapije i psihoterapije
Stomatološka terapija CMD (krandiomandibularnih disfunkcija) je uspostava ravnoteže žvačne muskulature stabilnosti čeljusnih zglobova te okluzije i artikulacije. Terapija ovisi o vrsti disfunkcije.
Glavni simptomi CMD-a koji od nas traže funkcijsku dijagnostiku i terapiju, a od pacijenta dovoljan razlog da potraži pomoć od svog stomatologa su: bol, smanjena pokretljivost donje čeljusti, škljocanje i krepitacija zgloba.
Poslije funkcijske dijagnostike tj. točne dijagnoze terapija ide od jako jednostavnih zahvata (skidanje previsokog ispuna ili krune) do kompliciranih i multidiscipliniranih. Jedna od najčešćih terapija je izrada relaksirajuće udlage-šine. Udlage ili šine su nagrizne ploče najčešće izrađene od akrilata koje dovode do diskluzije zuba i relaksacije žvačne muskulature. Najčešća i „najpopularnija“ je tzv. Michigen udlaga izrađena po principu vođenje očnjakom i diskluzija radne i balasne strane. Poslije relaksirajuće udlage terapija prelazi na viši nivo i to udlage za :stabilizaciju, distrakciju i repoziciju
Udlage za distrakciju i repoziciju izazivaju ireverzibilne promjene u zglogu i zahtjevaju točnu indikaciju i visoku edukaciju u funkcijskoj dijagnostici i terapiji.
Terapija disfunkcija moguća je i ortodoncijom ili ortodoncijom i kirurgijom u kombinaciji poslije čega se terapija opet vraća na udlage.
Kad se stabilizacijskom udlagom postigne željena pozicija (centrična relacija) i stanje stabilizira terapija se upotpunjuje protetskim zahvatima ili samo restorativnom (estetskom) stomatologijom.